U prvoj epizodi Remarkerovog podkasta ”Zadovoljstvo u tekstu" u 2019. pod nazivom “Zadovoljstvo u lešu”, Biljana Keller (Biljana Srbljanović) i Synth Synthetic (Vladimir Cerić) razgovaraju o novom filmu Larsa fon Trira “Kuća koju je sazidao Džek”.
U filmu Trir povlači paralele između umetnosti i ubijanja što njegove refleksije čini, možda, najkontroverznijim do sad. Ovaj film, kroz jukstaponiranje arhivskih snimaka nacističkih logora, projekata Alebrta Špera, Guldovih izvođenja Baha, slika Gogena, Pikasa, sa eksplicitnim, mučnim i dugim scenama ubijanja, kritika je uglavnom negativno ocenila. Izvan dijegeze, tako i unutar nje, Trir kroz lik Džeka polemiše s kritikom na svoje prethodne filmove (mizoginija, nasilje, nacizam…).
Jednom prilikom Trir je rekao: “… film treba da bude kao kamenčić u cipeli”, da žulja, provocira. Šta o “kamenčiću” u ovom filmu misle klasići? SPOILER ALERT - slažu se da se ne slažu.
Nakon tzv. triologije depresije, kojoj grupi fon Trirovih filmova pripada najnoviji film koji prati uspon i pad serijskog ubice Džeka (Met Dilon)? Ima li ovaj film žanr? Čemu služi “bogata” intertekstualnost filma? Na kraju, treba li gledati “Kuću koju je sazidao Džek”?
Dizajnerka zvuka: Lidija Mirović
view more